PORODNA DOULA u treningu
Zovem se Miranda. Rođena sam 1965., i majka sam dvojice sinova od 34 i 27 godina.
Moja trudnoće su bile lijepe i normalne, ali sami porođaji nisu.
U tim hladnim prostorijama bolnice, osjećala sam se kao jedina osoba na svijetu. Sve je bilo bijelo, sterilno, bez mirisa, bez osjećaja i vrlo bolno. Željela sam utjehu moje prijateljice.
Bila sam mlada i nisam znala što ne moram.
Ovog ljeta sam saznala za doule i osjetila da je to poziv koji me zove da krenem u „pomoć“ mladim trudnicama i da im kroz razgovore ukažem i pomognem u „pravima“ koje imaju i što ne moraju. Da im budem glas i ruka utjehe u porodu.
Tako sam u kolovozu 2020. završila Dona Internatiol tečaj za porođajnu doulu kod predivne Reke Dezsi i naše divne Anite Budak.
Sretna sam što ću biti dio doula zajednice. Veselim se i zato što ću biti na raspolaganju i pomoći budućim majkama.
Lijepa riječ i topli zagrljaj na putu žene ka majčinstvu, je nježno, toplo i humano iskustvo za sve koje čekaju svoje bebice. Pogotovo, ako je to prvo čekanje.
Svako slijedeće ” putovanje” majke i bebe, na putu prema vanjskom svijetu je nova avantura i nova sreća.
Postoji li nešto tako prirodno, tako privilegirano, kao čudo nošenja čovjeka u čovjeku i samog rađanja !?
Podijeliti ću s Vama predivu indijsku poslovicu koja kaže:
„Dijete je gost u tvom domu: nahrani ga, odgoji i pusti“.
Nahraniti – može bilo tko; odgojiti – to je već malo teže; ali znati dijete od prvih minuta njegovog života I uvijek pomalo puštati od sebe – to je LJUBAV.